Zašto se moja web stranica sporo učitava na mobitelu i koliko me to košta

Čovjek stoji ispred tvog dućana, na kiši, s novčanikom u ruci. Ti mu kažeš da pričeka šest sekundi dok otključaš vrata. On odlazi kod susjeda.

To je doslovno ono što radi spora stranica na mobitelu. Nema drame, nema poruke, nema ljutitog maila. Samo tišina i račun koji nikad nisi ispostavio.

Pa evo odgovora odmah, u jednoj rečenici, prije duge priče. Zašto se moja web stranica sporo učitava na mobitelu? Zato što mobitel radi na slabijoj mreži i slabijem procesoru nego tvoje računalo, a stranica mu šalje slike od nekoliko megabajta, deset skripti koje nitko ne gleda i temu koja učita pola svijeta prije nego prikaže tvoj broj telefona.

To nije tehnički hir. To je novac. I to novac koji odlazi svaki dan, u malim komadima, tako da ga ne primijetiš.

Zašto se moja web stranica sporo učitava na mobitelu: kratki odgovor prije duge priče

Većina vlasnika obrta testira svoju stranicu na krivom mjestu.

Sjedneš za laptop, spojen na wifi, otvoriš svoju stranicu koju si otvorio već tristo puta (pa ti je pola u memoriji preglednika) i vidiš da se učita u sekundi.

Super. Samo što tvoj kupac nije ti.

Tvoj kupac je u autu, na 4G mreži koja mu daje dvije crtice, na mobitelu star tri godine, s dvadeset otvorenih tabova. On tvoju stranicu vidi prvi put u životu. Njegov preglednik nema ništa spremljeno.

Njemu se ista ta stranica učitava sedam sekundi. Ili deset. I on to neće čekati.

Brzina stranice se ne mjeri na tvom laptopu. Mjeri se na tuđem mobitelu, u tuđoj mreži, u trenutku kad taj čovjek žuri.

U građevini imamo pravilo: konstrukcija se ne provjerava u idealnim uvjetima nego u najgorima. Ne računaš most na lijep dan bez vjetra. Računaš ga na snijeg, vjetar, temperaturnu razliku i puno kamiona odjednom.

Web stranica ima isto pravilo, samo što ga skoro nitko ne primjenjuje. Najgori slučaj je mobitel na lošoj mreži. To je tvoj mjerodavni uvjet.

Koliko te sporost stvarno košta, u eurima, a ne u bodovima

Sad ono zbog čega si došao. Koliko to košta.

Pravilo iskustva koje vrijedi na skoro svakoj stranici koju sam vidio: svaka dodatna sekunda učitavanja odnese ti dio ljudi. Ne sve. Dio. I taj dio raste dramatično nakon treće sekunde.

Uzmimo primjer, potpuno generički, samo da vidiš mehaniku. Recimo da imaš servis klima uređaja u Zagrebu.

• Mjesečno ti na stranicu dođe 400 ljudi s mobitela.
• Od njih se javi 20. To je 5 posto, sasvim uobičajeno za lokalnu uslugu.
• Prosječan posao ti je 150 eura.
• Znači 3.000 eura mjesečno kroz taj kanal.

Sad recimo da ti se stranica učitava 6 sekundi i da si je spustio na 2. Recimo da ti se zbog toga broj upita digne za petinu (a to je konzervativna procjena, ne obećanje).

To su 4 upita mjesečno više. 600 eura. Godišnje 7.200 eura.

Za popravak koji je često pitanje jednog popodneva.

Važno je razumjeti gdje sporost sjedi u lancu. Ona ne kvari samo jednu stvar. Kvari ulaz. A kad je ulaz zapušen, sve iza njega radi na polovicu snage.

Plaćaš oglase, a polovica klikova otpadne prije nego stranica uopće nacrta naslov. Radiš na SEO-u, dođeš na dobru poziciju, a ljudi se vraćaju na Google jer im se ne da čekati. Ako imaš osjećaj da ti sve radi a ipak web stranica ne donosi upite ni pozive, brzina je prvo mjesto gdje bih tražio pukotinu, prije teksta i prije dizajna.

Koliko sekundi čeka posjetitelj prije nego ode

Kratko: manje nego što misliš.

Nema jedne svete brojke i nemoj vjerovati nikome tko ti je izgovori kao zakon. Ali obrazac je posvuda isti.

Do 2 sekunde ljudi ne primijete da su čekali. Između 2 i 3 sekunde počinju osjećati da nešto štuca. Iznad 3 sekunde počinje osipanje. Iznad 5 sekundi gubiš većinu ljudi koji te ne poznaju.

Ključna riječ je: koji te ne poznaju.

Tvoj stalni kupac će čekati. On zna zašto je došao. Novi posjetitelj s Googlea nema nikakvu emotivnu investiciju u tebe. Njemu si ti jedan od deset plavih linkova.

Zato se sporost najviše vidi upravo na najskupljem prometu. Na onom koji si platio ili zaradio mukotrpnim radom na vidljivosti.

Spora stranica ne odbija tvoje kupce. Odbija tuđe kupce koji su tek htjeli postati tvoji.

I još jedna sitnica koju ljudi previde. Nije bitno samo kad se stranica potpuno učita. Bitno je kad čovjek vidi PRVU korisnu stvar na ekranu.

Ako u sekundi i pol vidi naslov, ime tvoje tvrtke i gumb "nazovi", on je već zakačen i strpljiv je za ostatak. Ako gleda bijeli ekran tri sekunde, otišao je prije nego je uopće saznao čime se baviš.

Izmjeri u pet minuta, tri alata, bez ijedne linije koda

Prije nego išta diraš, izmjeri. Inače popravljaš naslijepo i onda se čudiš.

1. PageSpeed Insights

Google alat, besplatan, upišeš adresu i dobiješ ocjenu. Gledaj isključivo karticu za mobitel. Desktop ocjena je gotovo uvijek ljepša i gotovo uvijek nebitna, jer većina lokalnog prometa dolazi s telefona.

Nemoj se opsjednuti brojem. Ocjena 100 nije cilj. Cilj je da su tri glavne mjere u zelenom i da stranica djeluje brzo stvarnom čovjeku. Vidio sam stranice s ocjenom 68 koje se čine munjevitima i stranice s ocjenom 92 koje se ponašaju ljepljivo.

2. Google Search Console

Ako je imaš postavljenu (a moraš je imati), tamo postoji izvještaj o iskustvu na stranici. Razlika je važna: PageSpeed radi laboratorijski test u kontroliranim uvjetima, Search Console ti pokazuje podatke stvarnih ljudi koji su stvarno bili na tvojoj stranici.

Laboratorij je dijagnoza. Search Console je stvarnost. Kad se ne slažu, vjeruj stvarnosti.

3. Test palcem, na 4G, na tuđem mobitelu

Ovo je najvrjedniji test i ne košta ništa.

Isključi wifi. Otvori privatni prozor u pregledniku (da ti ništa nije spremljeno). Upiši svoju adresu. Broji naglas: jedan, dva, tri.

Još bolje: daj mobitel nekome tko tvoju stranicu nikad nije vidio i gledaj mu lice. Vidjet ćeš u sekundu je li stranica brza. Lice ne laže i ne treba ti alat da ga pročitaš.

Core Web Vitals objašnjeno jednostavno, bez tehničkog rječnika

Core Web Vitals zvuči kao nešto što treba prepustiti programeru. Zapravo su to tri sasvim ljudska pitanja koja si Google postavlja umjesto tvog posjetitelja.

Zamisli da si naručio kavu u kafiću. Google mjeri tri stvari.

Prvo: koliko dugo čekaš da ti nešto dođe na stol. To je LCP, vrijeme do najveće vidljive stvari na ekranu. Naslov, glavna slika, ono što nosi ekran. Cilj je ispod 2,5 sekunde. Ako konobar donese kavu za osam minuta, nije bitno kakva je kava.

Drugo: reagira li stol kad ga dotakneš. To je INP, mjeri koliko brzo stranica odgovori kad nešto klikneš ili upišeš. Kliknuo si na izbornik i ništa se ne dogodi pola sekunde, pa klikneš opet, pa se otvori dvaput. To je taj osjećaj.

Treće: miče li ti se stol pod rukom. To je CLS, pomicanje sadržaja tijekom učitavanja. Krenuo si prstom na "Kontakt", a u zadnji čas se ubacila slika iznad i ti si kliknuo na nešto treće.

To je to. Brzina, odzivnost, stabilnost.

Nema tu nikakve magije. Google jednostavno pokušava izmjeriti ono što ti osjetiš u prve tri sekunde i to pretvoriti u brojku.

Sedam krivaca zbog kojih se web stranica sporo učitava na mobitelu

U statici postoji pojam mjerodavnog opterećenja. Nije bitno koliko elemenata nosi. Bitno je koji prvi popušta.

Isto je i ovdje. Rijetko je stranica spora zbog deset razloga. Obično su jedan ili dva krivca odgovorni za veći dio problema, a ostatak je šum.

Slike. Prvi osumnjičeni, gotovo uvijek. O njima posebno, niže.

Hosting. Hosting za tri eura mjesečno znači da dijeliš server s još nekoliko stotina stranica. Kad njima krene promet, tvoja stranica čeka u redu. To je kao da si kupio stan u zgradi gdje svi peru veš u isto vrijeme i onda se čudiš pritisku vode. Razlika između jeftinog i pristojnog hostinga je često pet do deset eura mjesečno i pola sekunde odziva.

Teme i builderi. Univerzalna tema koja obećava da može sve mora učitati sve. Svaki modul, svaka animacija, svaka opcija koju nikad nećeš koristiti sjedi u kodu i putuje do mobitela tvog kupca. Ovdje se najčešće sudaraju lijepo i brzo, a to je isti onaj sukob zbog kojeg web stranica izgleda lijepo ali ne prodaje ništa.

Dodaci. Otvori popis instaliranih dodataka. Iskreno: koliko ih zapravo koristiš? Većina stranica koje sam otvarao nosi barem tri dodatka koje nitko nije taknuo dvije godine, a učitavaju se pri svakom posjetu.

Chat widget. Simpatičan mjehurić u kutu koji nitko ne koristi, a povlači vanjsku skriptu i često blokira prikaz. Ako ti kroz njega ne dolaze upiti, on nije alat nego balast.

Fontovi. Tri različita fonta u pet debljina, svaki se povlači s vanjskog servera. Dva fonta su dovoljna svakoj stranici na svijetu.

Kolačići. Banner mora postojati zbog GDPR-a, tu nema rasprave. Ali ne mora biti napravljen tako da blokira cijeli prikaz dvije sekunde. Ovo nije pravni savjet, za konkretnu obvezu pitaj pravnika, ali tehnički gledano banner smije biti lagan.

Velike slike usporavaju web stranicu: kako ih smanjiti bez gubitka kvalitete

Evo najčešće scene koju vidim kad otvorim stranicu lokalnog obrta.

Fotograf je snimio prostor, poslao mape s fotografijama od 6 megabajta po komadu, netko ih je ubacio direktno na stranicu. Osam takvih na naslovnici.

To je 48 megabajta koje mobitel mora povući preko 4G mreže da bi ti pokazao kako ti izgleda salon.

Ista ta stranica mogla bi izgledati identično s ukupno 2 megabajta. Razlika je dvadeset i više puta, i ne vidi se okom.

Tri stvari koje riješe 90 posto problema sa slikama:

1. Smanji dimenzije. Slika široka 4000 piksela na mobitelu se prikazuje na 400 piksela. Ostatak je čisti otpad. Za web ti rijetko treba više od 1600 do 2000 piksela širine, a za manje elemente puno manje.
2. Promijeni format. WebP daje istu kvalitetu uz osjetno manju veličinu od klasičnog JPG-a. Na WordPressu to odradi dodatak za optimizaciju, bez tvog uplitanja.
3. Uključi odgođeno učitavanje. Slike koje su niže na stranici ne moraju se učitati odmah. Neka se učitaju kad korisnik dođe do njih. Jedina iznimka je glavna slika na vrhu, nju hoćeš odmah.

Jedna napomena o kvaliteti. Ljudi se boje da će kompresija upropastiti fotografije. Neće, ako je radiš razumno. Razlika između 100 posto i 80 posto kvalitete kod JPG-a je otprilike prepolovljena veličina i praktički nevidljiva razlika na ekranu mobitela.

Koliko brzina stranice utječe na Google poziciju

Iskreno, manje nego što ti prodavači SEO usluga govore. I puno više nego što misliš.

Objasnit ću zašto oboje istovremeno.

Brzina jest jedan od signala rangiranja i Google to otvoreno kaže. Ali je slab signal u odnosu na relevantnost sadržaja. Ako je tvoja stranica najbolji odgovor na nečije pitanje, spora stranica će i dalje rangirati bolje od brze stranice koja ne odgovara ni na što.

Znači, brzina neće sama od sebe podići lošu stranicu na prvo mjesto. Tu nema prečice.

Ali sad drugi dio, koji je zapravo važniji.

Kad su dvije stranice približno jednako dobre po sadržaju (a u lokalnim pretragama to je čest slučaj), brzina postaje ono što presuđuje. To je razlika između trećeg i petog mjesta.

I onda dolazi neizravni učinak, koji je najjači od svih. Ljudi koji se s tvoje stranice odmah vrate na Google jer nisu htjeli čekati šalju signal da im tvoja stranica nije riješila problem. To se s vremenom vidi.

Brzina te neće izgurati na vrh. Ali sporost te sasvim sigurno drži dolje.

Ako radiš na vidljivosti u svom gradu, brzinu tretiraj kao higijenu, ne kao strategiju. Ona je uvjet, a ne rješenje. Sve ostalo o tome kako doći na prvu stranicu Googlea za lokalni obrt gradi se na toj podlozi: Google poslovni profil, sadržaj po uslugama, recenzije i stranica koja se otvori prije nego čovjek izgubi strpljenje.

Kako ubrzati web stranicu na mobilnim uređajima: redoslijed po omjeru učinka i truda

Najveća greška u ubrzavanju nije nešto što napraviš krivo. To je što napraviš pravu stvar krivim redoslijedom.

Ljudi krenu od kraja. Nabave alat za predmemoriju, počnu se igrati s odgodom skripti, slome stranicu, vrate sve nazad i odustanu. A slike od 6 megabajta i dalje stoje na naslovnici.

Idi ovim redom.

Prvih pet koraka odradi vlasnik obrta u jedno popodne, uz malo živaca i jedan tutorial. Zadnja tri obično traže nekoga tko zna što radi.

I nemoj sve mijenjati odjednom. Ako promijeniš sedam stvari pa se stranica sruši, nemaš pojma koja je kriva. Jedna promjena, provjera, pa sljedeća. Isto kao kad tražiš gdje curi.

Kad stranica više nije za popravljanje nego za rušenje

Sad dio koji mi nije u interesu pisati, ali je pošten.

Ponekad ubrzavanje nema smisla. Kao kad ti kažu da zid nosi pukotinu koja ide kroz cijelu debljinu. Možeš je zapuniti i obojati, izgledat će super tri mjeseca.

Stranica je za rušenje i ponovnu gradnju ako vrijedi bar tri od ovoga:

• Starija je od pet do šest godina i nitko je nije dirao.
• Napravljena je na builderu koji se više ne održava ili na temi koja nema ažuriranja.
• Na mobitelu se mora zumirati da bi se pročitao tekst.
• Ima toliko dodataka da ih se bojiš gasiti jer ne znaš što ovisi o čemu.
• Sadržaj je i dalje onaj s otvaranja obrta, a ti danas radiš druge stvari.

U tom slučaju svaki sat uložen u optimizaciju je sat uložen u nešto što ionako ide van. Nova, čisto napravljena stranica bit će brza sama od sebe, bez trikova, jer nema što usporavati.

Realno, izrada nove stranice za lokalni obrt u Hrvatskoj kreće se otprilike od nekoliko stotina eura za najjednostavniju izvedbu do nekoliko tisuća za ozbiljniji projekt s više usluga i webshopom. Optimizacija postojeće je jeftinija, ali samo ako ima što spašavati.

Ako ti stranica donosi upite i samo je spora, popravljaj. Ako ti ne donosi ništa i još je spora, ne popravljaš stranicu nego produžuješ agoniju.

Vrati se onom čovjeku na kiši

Stoji ispred vrata, s novčanikom u ruci, i broji sekunde.

Razlika između njega kao kupca i njega kao statistike koju nikad nećeš vidjeti mjeri se u sekundama koje ti se čine besmisleno kratkima. Jer ti ne čekaš. Ti već znaš što je iza vrata.

Zato ako se pitaš zašto se moja web stranica sporo učitava na mobitelu, odgovor gotovo nikad nije jedna velika katastrofa. To je pet malih nemara koji se zbroje: prevelike slike, prejeftin hosting, tema koja nosi previše, dodaci koje nitko ne koristi i banner koji blokira ekran.

Svaki od njih pojedinačno izgleda beznačajno. Zajedno ti zatvaraju vrata.

Sljedeći korak je smiješno jednostavan i traje pet minuta. Uzmi mobitel, isključi wifi, otvori privatni prozor i upiši svoju adresu. Broji naglas.

Ako si došao do četiri, imaš problem koji te košta svaki dan. Sad barem znaš koliko i znaš kojim redom ga rješavati.

Česta pitanja